ČETIRI GODINE OD NESTANKA ANTE GOTOVINE Posljednji sati na slobodi najtraženijeg haaškog bjegunca iz Hrvatske
Žele me ubiti, ne uhititi
Autor DAVOR IVANKOVIĆ
17.07.2005 20:01
Vecernji list

Dok je u ovo vrijeme prije četiri godine netom umirovljeni general HV-a Ante Gotovina sjedio na terasama zagrebačkih hotela u društvu suboraca i generala, bio je jedini član društva koji još nije vjerovao da je stigla haaška optužnica protiv njega. Njegova supruga Dunja i tada petogodišnji sin Ante bili su već na moru. Još 1998. godine haaški istražitelji željeli su s njime razgovarati, no tadašnja hrvatska vlast osporavala je nadležnost Haaga nad operacijama "Bljesak" i "Oluja" i razgovor s haaškim istražiteljima nije bio dopušten. U medijima se počela probijati informacija da će Ante Gotovina biti jedan od glavnih haaških optuženika. Nova posttuđmanovska vlast ubrzano je pristajala na zahtjeve međunarodne politike i zakonski regulirala nadležnost Haaga nad dvjema oslobodilačkim akcijama HV-a. Put optužnicama bio je otvoren.

Račanov strah
U lipnju 2001. godine stižu dvije zapečaćene optužnice. Svi u Vladi odmah su doznali da je riječ o optužnicama protiv Ante Gotovine i Rahima Ademija. Tekst optužnica potpuno je zaprepastio Račana i njegove partnere. Nova hrvatska vlast bila je već uzdrmana aferom s umirovljenjem najzaslužnijih generala Domovinskog rata, predsjednik Mesić bio je izviždan u Dračevcu, a prosvjedni skup stotinjak tisuća ljudi na splitskoj rivi potpuno je zaplašio neiskusne vlastodršce.
Taj je strah podgrijavan i sve češćim medijskim napisima o "pripremanju državnog udara desničara" koji vodi Ante Gotovina! Poslije, u vrijeme raskida s Račanom, Dražen Budiša kazao je da mu je njegov suradnik iz vrha Račanove vlade prenio tadašnje riječi Carle del Ponte: "Nadam se da će vam ove optužnice politički odgovarati". U slučaju ostalih hrvatskih časnika Vlada je imala praksu pozvati časnika, kazati mu za što ga terete, što država od njega očekuje i kako će mu pomoći. Gotovinu, pak, nije zvao ni Račan, ni Granić, ni Stipetić, ni Mesić...
Zvao ga je, kažu sada njegovi odvjetnici, samo jednom premijer Račan, ali je taj telefonski poziv bio izrazito čudan i zaprepastio je, pa nasmijao Gotovinu. Račan je, naime, morao na službeni državnički put u Varšavu i osobno je nazvao Gotovinu tražeći "jamstvo da, dok njega nema, Gotovina neće pokrenuti državni udar"!?
Marin Ivanović objašnjavao mu je da je optužnica izgledna, pa su počeli razgovarati o obrani. Upozoravao ga je da je vrlo znakovita ponuda koja je bila stigla prije više od pola godine iz Haaga, a svodila se na to da Gotovina svjedoči o krivnji pokojnih Franje Tuđmana i Gojka Šuška. "Obojica su već mrtva, prebacite krivnju na njih i protiv vas nećemo dizati optužnicu", glasila je. Gotovina je odbio tu ponudu.

Nisam ja pas
Marin Ivanović sada kaže da Gotovina nije uopće planirao nestanak. "Nismo u kontaktu već četiri godine, no ja njegov stav dobro poznajem, za njegovu je vojničku čast bilo nepojmljivo to da su tadašnji državni vođe odšutjeli dolazak optužnice... Bili smo vani, sjeli smo u bistro hotela "Esplanade", u tijeku je bila izvanredna, noćna sjednica Vlade RH i čekali smo", kaže Ivanović govoreći o 20. srpnja 2001., posljednjem danu kada je vidio Gotovinu.
"Nitko mi ništa ne kaže, ne govori, ja sam ipak general Hrvatske vojske, nisam pas...", ljutio se Gotovina. Odjednom, nešto prije ponoći, netko je iz generalova društva dobio "vanjski" poziv. Poručio je da su "po Antu krenuli specijalci". Ante Gotovina, za kojega njegovi znanci kažu da mu je "ugrađen čip za oprez", brzo zaključuje i kaže svojim prijateljima: "Pa ne žele oni mene uhititi, žele me ubiti".
Sjedaju, potom u dva automobila i odlaze u Gotovinin stan na zagrebačkom Srebrnjaku. Posljednji su s njim osobno kontaktirali general Ivan Kapular i odvjetnik Marin Ivanović. "Pozdravio se s nama, sjeo u svoj BMW i otišao nešto poslije ponoći", kaže sada Ivanović i dodaje da je u Gotovininu stanu još dva-tri dana boravio Kapular za slučaj da policija ili specijalci, požele li ući u stan, ne moraju provaljivati.

Teza o likvidaciji
Tezu da je postojala opasnost da Gotovina bude likvidiran, uz objašnjenje "u pokušaju bijega", Ivanović ne drži nevjerojatnom. Za pokušaj i plan otmice sina generala Gotovine kaže da je bio stvaran. Posao je ugovoren s pripadnicima beogradskog podzemlja, a oni su računali na nagradu za hvatanje generala. Otmicu su spriječili "prijatelji generala", kako sada kažu njegovi znanci, no znakovito je da su s pripadnicima srbijanskog podzemlja kontakt održavali i operativci hrvatske tajne službe, POA-e.
Tezu o namjerama da se Gotovina likvidira najviše je "potpalio" Nenad Ivanković koji je javno kazao da posjeduje dokument SFOR-ove tajne službe u kojemu se tvrdi da hrvatska obavještajna zajednica vodi zajedničku operaciju "s ciljem uhićenja i likvidacije odbjeglog optuženika Gotovine". Publicist N. Ivanković završio je nakon te objave na "obavijesnom razgovoru", a hrvatska ni SFOR-ova strana nisu demantirale njegove tvrdnje.
U posljednje vrijeme pasionirani korisnici web stranica hrvatske dijaspore primjećuju češće spominjanje likvidacije Gotovine, a razgovore o tome, kažu znalci, učestalo pokreće jedan od istaknutijih vođa HDZ-a u Sjevernoj Americi.
Četiri godine nakon nestanka Ante Gotovine jasno je da su u "operaciju Gotovina" uključene svjetske tajne službe. Preko Gotovine Britanci su, uz pristanak Račana, potom i Sanadera, stekli legalnu mogućnost prisluškivanja telefona u Hrvatskoj, što se nekima nije sviđalo, te je prošle godine "iznenada" planuo jedan od posebnih kombija britanske tajne službe MI5 ispred zagrebačkog hotela "Holiday". Britanci su bili jako ljutiti jer je hrvatska POA bila zadužena za sigurnost, a dobro informirani tvrdili su poslije da je Britance sabotirala tajna služba jedne "strane države".
U obavještajne igre ubrajaju se i "pronađeni" brijunski transkripti na osnovi kojih haaško tužiteljstvo temelji drugu optužnicu protiv Gotovine i ostalih zbog zločinačkog pothvata. Premda su odvjetnici i neki od sudionika dokazali da je tekst transkripata mijenjan, nedavno je Sanaderova vlada izjavom Mladena Bajića poslanom u Haag potvrdila autentičnost snimaka. Gotovinini odvjetnici, međutim, sigurni su da će ubrzo i oni, a i Haaški sud, doći u posjed originalnih audiosnimaka brijunskog sastanka od 31. kolovoza i tada definitivno dokazati da Carla del Ponte posjeduje samo još jedan falsificirani dokument te da će morati odustati i od druge optužnice, nakon čega bi najpoznatiji hrvatski bjegunac Gotovina opet postao slobodan čovjek.