Hrvatski Vijesti

Novi Dayton - Hrvatima entitet i Mostar kao glavni grad?
Autor Piše Miroslav Vasilj
Vecernji list
23.09.2005 19:27

"Nesavršeni mir" sintagma je kojom se, pišući o Daytonskom mirovnom sporazumu, u svojoj knjizi služio bivši predsjednik ratne vlade Herceg Bosne, a danas haaški osumnjičenik Jadranko Prlić, što je najvjernija ocjena stanja u BiH. Bliži se deseta obljetnica Daytonskog mirovnog sporazuma čija je veličina bila u zaustavljanju najkrvavijega sukoba na tlu Europe nakon II. svjetskog rata, no o poslijeratnom razdoblju kao da se nije razmišljalo.

Bosanskohercegovački "mir" očituje se u državnopravnom ustroju koji je jedinstven u svijetu jer su tri naroda gurnuta u dva entiteta i jer država nema gotovo nikakve ovlasti. Približavanjem desete obljetnice i sam tvorac poslijeratne BiH Richard Holbrooke kazao je da je Dayton luđačka košulja koju BiH sa sebe treba skinuti. Zbog toga Holbrooke s nekoliko pravnih stručnjaka i politologa iz SAD-a i Europe izrađuje novi ustav te zemlje, no u samoj BiH, s obzirom na dosadašnje iskustvo s Holbrookeom, inicijativa je dočekana suzdržano. Potporu donošenju novoga ustava dali su i europski parlamentarci u Strasbourgu te mnogobrojne europske komisije za Balkan i nevladine organizacije.

Sama procedura izmjene Daytona i više je nego jednostavna. Ustav se može mijenjati ako postoji natpolovična većina glasova iz reda svih triju naroda u oba doma parlamenta. No, s obzirom na bosanskohercegovačke prilike, malo je vjerojatno da će se promjena dogoditi na taj način jer srpska strana, koja je preko Republike Srpske dobila državu u državi, ni pod koju cijenu ne želi se odreći ratom stečene privilegije.

Zanimljivo je da je upravo srpski pregovarački tim u Daytonu bio najnezadovoljniji potpisanim sporazumom, no kako je vrijeme odmicalo, srpski politički vrh shvatio je da je Dayton legalizirao genocid nad Hrvatima i Bošnjacima te da je RS odličan okvir za obranu srpskih nacionalnih interesa. Danas, kada se BiH pokušava približiti euroatlantskim integracijama, srpska je strana označena kao glavni kočničar pozitivnih procesa u toj zemlji.

Naime, Srbi se grčevito bore da se ovlasti koje je dobila Republika Srpska ne prenose na državnu razinu iako je Europska komisija preporučila jačanje državnih institucija. Zbog toga se svako malo, bilo da je riječ o starim visokim predstavnicima ili pak o aktualnom engleskom lordu Paddyju Ashdownu, poteže za smjenom srpskih političara. Međutim, iz RS stiže jasna poruka koju je uputio smijenjeni član Predsjedništva BiH Mirko Šarović: "Možete nas smjenjivati koliko hoćete, ali mi ćemo uvijek pronaći novi politički kadar koji će pod svaku cijenu štititi RS". I upravo se to i događa.

Srpska politika u BiH ide i korak dalje. Tako je predsjednik RS Dragan Čavić upozorio da će se RS odcijepiti ako se bez pristanka srpske strane uđe u pregovore o izmjeni Daytonskog mirovnog sporazuma. Svako malo se i iz Beograda prijeti opstojnosti BiH povezujući sudbinu Kosova s BiH. Vrlo opasne izjave davao je i sam srpski ministar vanjskih poslova Vuk Drašković koji je najavljivao da će se, dobije li Kosovo neovisnost, RS pripojiti Srbiji. Srpski političari ističu kako bi mijenjali ustav samo u slučaju da se ne dira RS te da se unutar BiH osnuje hrvatski entitet.

Srpska strana ima i jaku međunarodnu potporu britanske, francuske i ruske diplomacije, a samoga Ashdowna zbog dosadašnjih mlakih poteza prema RS mnogi nazivaju najvećim zaštitnikom Republike Srpske. S druge strane, politički predstavnici Bošnjaka imaju dvojaku politiku prema izmjeni ustava. Formalno se zalažu za novi ustav koji bi BiH uredio kao građansku republiku bez nacionalnih posebnosti, s bosanskom nacijom, ali u praksi ništa ne čine kako bi se došlo do novoga ustava. Takvo ponašanje bošnjačke politike ocjenjuje se činjenicom da je Republika Srpska nepovratno izgubljena za Bošnjake. Zbog toga se bošnjačka politika fokusirala na očuvanje Federacije BiH u kojoj Bošnjaci dominiraju nad Hrvatima.

Federacija BiH, čiji je idejni tvorac bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić, tihim se izmjenama ustava tijekom godina pretvorila u bošnjački građanski entitet u kojemu bošnjačka strana bez hrvatskih glasova može donijeti bilo koju odluku. Razlog je to što hrvatski dužnosnici u Sarajevu često napuštaju parlament i federalnu vladu. Sve to rezultira sustavnim prelijevanjem novca iz hrvatskih područja u bošnjačka, zatiranjem prava na hrvatski jezik u javnim medijima i prosvjeti, stalnim napadima na uspješne gospodarske subjekte u Hercegovini, nepravednim ustrojem Mostara itd. Kakav je stav bošnjačke strane o ustavnim promjenama, najbolje svjedoči glavni strateg bošnjačke politike, bivši bosanskohercegovački premijer Haris Silajdžić koji je poručio da se Federacija ne smije ukinuti dok se ne ukine Republika Srpska.

Hrvati kao najmalobrojniji narod, iako najveći zagovaratelji promjene ustava s obzirom na neravnopravnost i postupnu transformaciju u nacionalnu manjinu, i dalje lutaju. Hrvatsko političko vodstvo još nema viziju i strategiju kakvu bosanskohercegovački Hrvati zapravo žele. Konsenzus i lijevih i desnih političkih opcija postoji u vezi s potrebom za očuvanjem državnosti BiH, da je BiH domovina hrvatskoga naroda, te u vezi s potrebom ustavnih promjena, no detaljnija strategija kako bi BiH trebala izgledati još ne postoji.

Ustavna neravnopravnost u entitetima dovela je do toga da su Hrvati danas najveći zagovaratelji jačanja državnih institucija. Da sve ide u tom smjeru, potvrđuju i inicijative hrvatske strane o prenošenju ovlasti na državu: javni RTV servis, zakon o visokom obrazovanju, ministarstvo obrane i unutarnjih poslova, ministarstvo poljoprivrede, PDV itd.

Zbog obezglavljenosti hrvatske politike u BiH, pojavljuju se brojne inicijative o okupljanju hrvatskih stranaka bilo da je riječ o stranačkim inicijativama ili pak onoj najozbiljnijoj uzoritoga kardinala Vinka Puljića koji poziva na osnivanje Foruma Hrvata u BiH. Riječ je o instituciji koja bi okupljala sve hrvatske stranke u BiH te znanstvene i kulturne organizacije s hrvatskim predznakom. Njegova zadaća bila bi izrada strategije i prijedloga hrvatske strane o budućem ustavnopravnom uređenju BiH. HDZ i desetak hrvatskih oporbenih stranaka u BiH slažu se da treba jačati općine i državu, no središnja razina vlasti i dalje je upitna. U optjecaju je nekoliko prijedloga: osnivanje hrvatske federalne jedinice koje podupire najveći broj Hrvata, potom kantonalna BiH, BiH ustrojena kao država regija te BiH sastavljena od provincija. Bez obzira na nazive središnje razine vlasti, najbitnije su ovlasti te razine, o čemu također ne postoji konsenzus.

S obzirom na pat-poziciju, jasno je da jedino međunarodna zajednica, ako joj je to u interesu, može pritiskom na srpsku stranu političkim ili ekonomskim sankcijama pokrenuti i natjerati srpsko političko vodstvo da napokon krene u izmjenu ustava. U suprotnom, BiH će i dalje biti europsko neželjeno dijete koje će zbog financijske neodrživosti tolikih razina vlasti morati potonuti. Europa bi tako, namjerno ili ne, u svome dvorištu i dalje imala poligon na kojemu bi mogla provoditi pokuse.