Gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj je sve teže. Zaduženja su sve veća, nezaposlenost se ne smanjuje, a u nekim poduzećima radnici i po nekoliko mjeseci ne dobivaju plaću. Zašto ta poduzeća rade ako nisu u stanju plaćati radnike, to nikomu nije jasno. Istina, u posljednjih nekoliko godina velika je nezaposlenost i u najrazvijenijim državama u Europskoj uniji, ali radnici koji rade redovito dobivaju plaću, za što su zaslužni i radnički savezi (sindikati) koji o tomu vode računa. Iako je Hrvatska bremenita tim gorućim problemima, ona obiluje značajnim događajima.

Nakon euforije u Hrvatskome saboru u povodu zelenog svjetla za pristupne pregovore s Europskom unijom, u Zagrebu je održan trodnevni Croatian summit (sastanak na vrhu u Hrvatskoj), koji su mediji u SAD-u i u zapadnoeuropskim državama ili potpuno prešutjeli ili prikazali nebitnim i sporednim događajima. A i domaći su mediji više pisali o prometnom kaosu u Zagrebu izazvanom održavanjem sastanka u samomu središtu grada i slabom organizacijom, nego o temama o kojima se raspravljalo.

Nakon sastanka nije objavljeno nikakavo službeno priopćenje o donijetim zaključcima, kako se to inače čini prigodom skupova na tako visokoj razini. Na tom su skupu, naime, sudjelovali predsjednici balkanskih i srednjoeuropskih država. A nije to u Hrvatskoj prvi put da je izostalo službeno priopćenje. Tako je bilo i kad je Pantovčak na poticaj francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca organizirao zapadnobalkanski summit 24. studenoga 2000. u Zagrebu.

Umjesto službenoga priopćenja, njegovi hrvatski sudionici su poslije u svojim javnim nastupima hvalisavo govorili kako Hrvatska u toj “regiji” ima vodeću ulogu, a to je nedavno na HTV-u izjavio i Olli Rehn kad je posjetio Zagreb.

Takva se uloga na kraju izmijenila i 1918. i 1945., a ako se u Zagrebu ustraje u toj iluziji, isto bi se moglo obistiniti i treći put. Naznaka da takva mogućnost nije isključena, stigla je ovih dana iz Beograda. Tamo je boravio predstavnik američkoga ministarstva vanjskih poslova Nicholas Burns. On je rekao kako Srbija i Crna Gora trebaju riješiti dva problema i tako poboljšati odnose sa SAD-om. Ako to učine, “Srbija će imati vodeću ulogu koju prirodno ima u regiji”.

Da je tome tako, dokaz je zemljopisni položaj koji Srbija ima na tome dijelu Balkana, a to je potvrđeno u obje Jugoslavije. U čijemu je onda interesu bilo održati zapadnobalkanski sastanak u Zagrebu u studenome 2000. godine nakon dotadašnjih iskustava? To znaju oni koji su ga potaknuli i oni koji su ga organizirali.

Odgovor na to pitanje može se iščitati i iz sadržaja članka koji je u svojedobnoj Nedjeljnoj Dalamaciji napisao akademik Ivan Supek. Članak je napisan u vrijeme kad je hrvatska “enklava” u srednjoj Bosni bila u okruženju Armije BiH. Supek je u članku spomenuo umiješanost u ta zbivanja i snaga koje nastoje spriječiti hrvatsko približavanje srednjoeuropskim katoličkim državama u čijemu je krugu Hrvatska bila sve do 1918. godine.

Onima u Hrvatskoj, i u SAD-u, koji su tvrdili da je general Ante Gotovina određenim krugovima samo izgovor, a ne stvarni razlog protivljenja pristupnim razgovorima, dao je za pravo britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw. On je na upit Liama Foxa u britanskome parlamentu, zaduženoga za vanjske poslove u oporbenoj Konzervativnoj stranci, hoće li izručenje generala Ante Gotovine Haaškomu sudu biti uvjet za punopravno članstvo Hrvatske u EU rekao: “Ne će! To nikad nije bio slučaj...

Nikad nismo očekivali da će Hrvatska, ako nije u mogućnosti, moći izručiti Gotovinu”. Kako je Carla del Ponte do posljednjega trenutka tvrdila suprotno, iz njezina se naknadnoga držanja može iščitati da ona osobno i nije toliko svemoćna koliko se dotad isticalo u Hrvatskoj i u nekim inozemnim krugovima.

A nije isključeno da se malo zaletjela kad je javno prozvala Vatikan da “odbija suradnju” s Haaškim sudom! Bi li i Velika Britanija radije vidjela Hrvatsku u zapadnobalkanskoj “integraciji”, koju je prije desetak godina s njezinim minusima i plusevima dočaravao Šveđanin Carl Bildt, ili u krugu srednjoeuropskih katoličkih država, ministar Jack Straw nije o tomu govorio, ali je njegova izjava u britanskome parlamentu značajna i radi jednoga drugoga razloga...

Pretplatite se na Fokus

Fokus-tjednik.hr
21.10.05
Drago Sudar